KAKO IZGLEDA PROCES OPORAVKA NAKON MOŽDANOG UDARA?

mozdani image brain

Oporavak od moždanog udara zahtjeva iznimno mnogo truda i rada, ali svaka osoba koja je doživjela moždani udar ima potencijal oporavka. Nakon moždanog udara najbitnije je pobrinuti se da se moždani udar ne ponovi. Glavni uzroci moždanog udara na koje možete utjecati su prekomjerna tjelesna težina, pušenje duhanskih proizvoda, visok krvni tlak, visok kolesterol, stres, prekomjerno konzumiranje alkohola, šećerna bolest i srčane bolesti. Iznimno je bitno konzistentno popravljati svoje zdravstveno stanje stvaranjem novih, zdravih navika. 

Bitno je napomenuti da moždani udar ne utječe samo na osobu koja  ga je doživjela, već i na ljude oko njih. Moždani udar je obiteljska trauma – sam događaj iznimno je emocionalno nabijen i „težak“, stres zbog potrebne iznimno brze reakcije je visok te se često javlja strah od ponovnog proživljavanja istog. 

Osoba koja je doživjela moždani udar neće isprva biti sposobna obavljati sve svakodnevne funkcije samostalno te će im pomoć njihove bliže obitelji biti prijeko potrebna. Ovisno o težini posljedica, pomoć može biti potrebna već pri obavljanju osnovnih zadataka osobne higijene, vezanja cipela do kasnijih kompleksnijih aktivnosti. Proces rehabilitacije u većem ili manjem opsegu je neizbježan, a rehabilitacijske vježbe najčešće počinju već u bolnici.

Važno je napraviti plan oporavka i u planu oporavka biti realan, disciplinira, sustavan i fleksibilan. Potrebno je postaviti kratkoročne (stajanje i hodanje nekoliko koraka) i dugoročne ciljeve (hodanje bez štapa ili drugih pomagala), ali i znati da se ti ciljevi mogu neprestano mijenjati ovisno o tijeku rehabilitacije. 

Rehabilitacijski tretmani variraju, ali u većini slučajeva su to fizioterapijske, psihološke i govorno-jezične terapije te radne terapije čija je svrha povratak samostalnosti prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. U procesu rehabilitacije od iznimne je važnosti strpljenje i upornost u vježbanju. Rehabilitacije „pogođene“ strana tijela bitna je i nužna – u što većoj mjeri potrebno ju je koristiti kako mišići te strane ne bi atrofirali, a to se čini kako bi se postigla neuroplastičnost. Neuroplastičnost je svojstvo ljudskog živčanog sustava da replicira ulogu mrtvih živčanih stranica kako bi do neke mjere mogle oponašati i kompenzirati za „izgubljene“ moždane funkcije. 

Švedski fizijatar Signe Brunnstrom razvio je šest faza oporavka od moždanog udara: 

  • U prvoj fazi oporavka pogođena strana tijela je u potpunosti „oduzeta“
  • U drugoj fazi oporavka dolazi do spastičnosti te do pojave nevoljnih pokreta povezanih uz druge pokrete (iznimno iritantno za osobu koja se oporavlja)
  • U trećoj fazi je spastičnost bolna i „najgora“
  • U četvrtoj fazi spastičnost mišića se polako smanjuje te osoba sustavno počinje uspostavljati kontrolu nad svojim sinergističkim pokretima
  • U petoj fazi spastičnost se smanjuje, a osoba je u sve većoj kontroli nad sinergističkim pokretima te može određene pokrete izvoditi uz visoki stupanj koordinacije
  • U šestoj fazi većinu pokreta osoba može izvoditi koordinirano. Dakle, u većini slučajeva se čini da se stanje oporavka deteriorira, ali nakon toga slijedi sustavno poboljšanje. 

Ovakav proces oporavka je u potpunosti očekivan zbog iznimne traume koju je mozak proživio. Tijekom rehabilitacije potrebno je zamišljati pokrete prije nego što se izvode te je bitno podražiti sustav zrcalnih neurona, koji se aktiviraju gledajući pokrete drugih nakon čega naše tijelo počinje imitirati te pokrete.